U Srbiji svake godine ostane neobrađeno čak 900.000 hektara zemlje, a od davanja u zakup tog zemljišta prošle godine je u budžet otišlo samo 1,5 milijardi dinara. Kada bi se na toj površini posejala samo pšenica, za godinu dana bi moglo da se požanje 3,5 miliona tona pšenice i zaradi čak 91 milijarda dinara.
Da li Srbija ima previše neobradive zemlje ili je ona sa razlogom zapuštena jer je mahom u vlasništvu staračkih domaćinstava, polemika je koja se sve glasnije vodi u zemlji, a slični problemi potresaju i okolne države.
Goran Živkov, konsultant u Organizaciji za hranu i poljoprivredu pri Ujedinjenim nacijama (FAO), dodaje da EU uopšte ne prepoznaje kategoriju neobradive zemlje. - Poenta je da za njih ne postoji neobrađeno zemljište. Postoji samo ono koje se već obrađuje. Srbija verovatno ima manje obradivog zemljišta nego što to pokazuje statistika. A to što je neobrađeno sa razlogom je u tom statusu. Ili je staro ili je neupotrebljivo. A da je neko imao računicu da na toj zemlji pravi biznis, sam bi to uradio. Zemljište koje niko nije obrađivao 20 godina, i ne treba da bude obrađeno, jer nema ni kupaca za njega. Tako da ne treba država to da predlaže seljacima, a kamoli da ih primorava da obrađuju ono što se ne da obrađivati - smatra Živkov. |
Tamošnja vlada se sprema da u zakup stavi i privatno neobrađeno poljoprivredno zemljište, i već je izračunala da bi ovim projektom otvorila 50.000 novih radnih mesta, dok bi se u budžet slilo 300 miliona evra godišnje.
U Srbiji neobradivo poljoprivredno zemljište koje je u državnom vlasništvu može da se da u zakup, a u resornom ministarstvu tvrde da inspektori kontrolišu da li se poljoprivredno zemljište redovno obrađuje.
- U slučaju da se zemljište ne obrađuje, inspektori pokreću prekršajni postupak - tvrde u Ministarstvu poljoprivrede Srbije.
Kao glavni problem što Srbija i Hrvatska imaju istu muku sa neobrađenom zemljom, Milan Prostran iz Privredne komore Srbije navodi to da su domaćinstva u najvećem broju staračka i da o njima nema ko da brine.
- Kod nas se ne zna tačno ni ko je naslednik te zemlje. Zakon o nasleđivanju zemljišta mora potpuno da se promeni, da se zna ko je obavezan da ga obrađuje. Nerešena su i pitanja zadružne imovine, restitucije i slično. Pošto je poljoprivredno obradivo zemljište dobro od opšteg značaja, država mora da se ponaša kao najbolji domaćin, a to znači da dobro gazduje onim što ima - kaže Prostran.
Najviše zapuštenih oranica je u pograničnim delovima Srbije sa Rumunijom i Bugarskom, zatim prema Kosovu, u okolini Kuršumlije i Pirota, ali i u oblasti Deliblatske peščare.
Ostavi komentar