Privatizacija EPS-a mnogo puta je pominjana prethodnih godina, ali se stiče utisak da vlasti u Srbiji nikada zapravo i nisu imale jasnu ideju šta treba da rade sa ovim preduzećem.
I dok bi dobiti od privatizacije tako velike kompanije svakako bile ogromne (priliv kapitala u zemlju, razvoj finansijskog tržišta, efikasnije upravljanje resursima...), većina domaćih političara iz svih garnitura koje su bile u Vladi načelno smatra da je bolje da takvim preduzećem nastavi da upravlja država.
Šta se ovih dana tačno dešava u EPS-u nije najjasnije, ali da postoje veliki problemi i nesuglasice između v. d. generalnog direktora Aleksandra Obradovića, članova Upravnog odbora preduzeća i Vlade Srbije, postalo je jasno kad je kompanija nedavno zatražila da uzme kredit kako bi izbegla bankrot usled velikih dugovanja građana i privrede prema njoj, ali joj to Vlada nije odobrila. |
On je rekao da je vrednost EPS-a povećana stalnim ulaganjima koja su, prema njegovim rečima, od od 2002. do 2005. u proseku iznosila oko 250 miliona evra godišnje, da bi od 2006. do 2011. dostigla 500 miliona evra godišnje.
Procene stručnjaka kažu da bi cena EPS-a, ukoliko se on bude privatizovao, mogla značajno da poraste kad bi on prodavao struju po tržišnoj ceni, a ne kao što je sada slučaj u Srbiji gde je cena električne energije socijalna kategorija kako se ne bi narušio standard stanovništva.
S druge strane, ukoliko bi EPS bio privatizovan uz sadašnju cenu struje, budući vlasnik bi ga dobio po nižoj ceni a potom bi, povećavajući cenu struje, narodski rečeno - pokupio kajmak.
Ostavi komentar