Tekst objavljen: 19.08.2019 12:55        


Mladi u Srbiji postaju sve zabrinutiji pitajući se da li će penzioni sistem, u koji sada ulažu, u budućnosti uopšte postojati i na kakve će mere biti prinuđeni narednih decenija kako bi imali penzije kada za to dođe vreme

Kada i da li uopšte idemo u penziju?

Dok stručnjaci tvrde da postoje načini za očuvanje penzionog fonda, sadašnja generacija radnika razmišlja da li podnosi preveliku žrtvu trudeći se da "preživi" često radeći po dva posla, vikendom i noću, uz skromnu zaradu, a sve to znajući da se granica za odlazak u penziju stalno povećava.

Penzioni sistem funkcioniše tako da se od zarada onih koji su trenutno zaposleni isplaćuju penzije. Da bi tako nešto opstajalo, potrebno je da "na jednog penzionera postoji 3,5 radnika". U Srbiji je taj odnos već sada jedan prema jedan, dok statistika na tom polju ne deluje ohrabrujuće ni za naredne decenije, što zbog sve većeg odlaska mladih iz zemlje, što zbog povećanja broja penzionera.

Ekonomisti ipak tvrde da postoje određene standardne mereza opstanak penzionog fonda,poput povećanja starosne granice za odlazak u penziju i "uvoženja" radne snage, ali radnike brine da li su upravo oni generacija koja podnosi najveći teret, razmišljajući da li će im se sadašnji rad i trud uopšte kroz penzije isplatiti, a za brigu imaju brojne razloge.

"Prilično je tačno da za aktuelnu generaciju radnika postoji određen stepen neizvesnosti kada je reč o penzijama koje bi trebalo da primaju u budućnosti. Situacija je povezana sa parametrima koji utiču na ukupan položaj onih koji sada rade i zavisi od toga koliko doprinosa uplaćuju i kolika će prava ostvarivati u budućnosti. A kolika će prava ostvarivati zavisiće od toga koliko će zaposlenih biti u budućnosti, kolike će tada biti plate i kolika će biti stopa doprinosa", objašnjava u razgovoru za "Blic Biznis" Saša Ranđelović, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

On smatra da u doglednoj budućnosti neće biti povećavana starosna granica za penzionisanje, ali, prema njegovim rečima, podaci pokazuju da će prosečna očekivana dužina života do 2050. porasti za 4 godine, što znači da će u tom vremenskom horizontu verovatno nastati potreba za dalje podizanje granice.

 

PITAJ BESPLATNI KAMATICA SAVETNIK KOJI JE KREDIT NAJBOLJI ZA TEBE

"Sa granicom od 65 godina za muškarce, i povećavanjem granice na isti nivo za žene do 2032. godine, Srbija je već vrlo uporediva sa penzijskom politikom drugih evropskih zemalja. Ne može se više govoriti da je starosna granica u Srbiji niska, ali da će u nekoj daljoj budućnosti, kroz 20-ak i više godina, biti otvoreno i to pitanje, čini mi se prilično izvesnim", ocenjuje Ranđelović.

Srbija do 2050. može ostati bez petine radne snage

Prema istraživanju Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Srbija će do 2050. godine izgubiti petinu radne snage, što zbog starenja stanovništva, što zbog velikog broja odlaska mladih ljudi iz zemlje. U istom istraživanju se vidi da Srbija nije među najpogođenijim državama, ali posledice neće biti nimalo beznačajne. Procenjuje se da će ukupan broj ljudi koji su radno sposobni opasti za 20 odsto, odnosno oko 900.000 ljudi.

"Stanje u penzijskom fondu će zavisiti od toga koliko je legalno zaposlenih, kolike su njihove plate i koliko doprinosa uplaćuju. Svejedno je da li su to domaći ili radnici koji se doseljavaju iz inostranstva. S obzirom na to da ćemo imati negativne demografske trendove u narednom periodu, te da ćemo imati i negativne migracijske trendove, odnosno sve veći odliv radno aktivnog stanovništva iz zemlje, vrlo je moguće da se u narednom periodu otvore kanali priliva radne snage iz nekih drugih, manje razvijenih zemalja, koji bi popunjavali nedostajuća mesta na tržištu rada", ističe Saša Ranđelović.

Kako ekonomisti objašnjavaju, pošto privredni rast zavisi od raspoloživosti radne snage, fizičkog kapitala i od produktivnosti, negativna demografska kretanja imaće negativan uticaj ne samo na raspoloživost radne snage, već i na produktivnost. Prema MMF-u, zemlje našeg regiona suočavaju se sa demografskim izazovima na nižem stepenu razvoja od bogatih zapadnih ekonomija, pa im preti opasnost da ostare pre nego što se obogate.

Ekonomista Goran Nikolić iz Instituta za evropske studije ranije je za "Blic Biznis" objasnio da da treba pratiti razvoj situacije u okolnim zemljama i na osnovu toga zaključiti šta će se dešavati kod nas, jer "nas sve isto čeka". On ipak tvrdi da sve dok postoji velika stopa nezaposlenosti, ne treba razmišljati o potpunoj nestabilnosti penzionog sistema. Kada dođe do toga da nema više nezaposlenosti onda je to loše - "ovako još uvek ima prostora za normalno funkcionisanje".

"Neminovno je da će se dugoročno odnos penzija i plata smanjivati. Ono što bi trebalo očekivati, mada se ne vidi još uvek ni u razvijenijim okolnim zemljama, je dolazak nove radne snage, značajnija emigracija, posebno iz Afrike", kazao je Nikolić.

Dok prema nekim procenama svake godine iz zemlje ode oko 30.000 mladih ljudi, poslodavci se i u regionu i kod nas žale da je sve teže pronaći radnike.

Visoki iznosi doprinosa

Uprkos najavama o smanjenju poreza i doprinosa, poslodavci se žale i da su opterećeni visokim parafiskalnim nametima. Zbog toga, kako tvrde ne mogu da povećaju plate, što dobre radnike udaljava od njih.

Mladi ljudi u Srbiji uprkos tome što rade, naročito ako imaju porodicu, moraju dosta toga da se odreknu, raznih materijalnih stvari, ali često i putovanja i odmora. Minimalnu mesečnu zaradu, koja trenutno iznosi iznosi oko 27.000 dinara, u Srbiji prima 350.000 radnika. Prosečna plata je recimo za maj iznosila 55.380, a prosečna cena minimalne potrošačke korpe u Srbiji za tročlanu porodicu iznosi, prema statističkim podacima, nešto više od 36.000 dinara. Uz sve troškove i račune koje treba platiti, zaposlenima, čak i uz dva posla, ne ostaje mnogo da potroše "na sebe".

Najduže i najviše rade

U poslednjih osam godina broj ljudi koji rade dva posla se u Srbiji povećao za 80 odsto, što je našu državu postavilo na gotovo sam vrh liste koja pokazuje trend rasta radnika koji imaju dodatni posao. Danas u našoj zemlji dva posla radi 195.000 ljudi, pokazali su podaci Evropskog statističkog zavoda.

To ne bi trebalo da brine ako ljudi dodatni posao rade "iz ljubavi", međutim, ekonomisti objašnjavaju da većina građana ima manje prihoda od onoga koliko im treba da bi mogli da pokriju životne potrebe. Takođe, mnogo ljudi je zaduženo u bankama - kreditima su kupovali stanove ili automobile, te im jedna plata nikako ne može biti dovoljna da pokriju i dug i osnovne troškove života.

Prema istom pokazatelju, uprkos zakonskoj odredbi da radna nedelja traje 40 radnih sati, što bi značilo pet dana po osam sati rada, mnogi zaposleni u privatnom sektoru, a i u delu javnog, rade i vikendom, ali i noću. U Srbiji je od 2010. godine došlo do povećanja udela radnika koji rade subotom, i to s 38,8 odsto na 40,5.

Prema nekim procenama, u Srbiji je netipično radno vreme, a to je rad vikendom, večernji i noćni rad, prošle godine imalo 59,5 odsto od ukupnog broja zaposlenih.

Penzije sve dalje

U našoj zemlji trenutno živi oko 1,7 miliona penzionera, a prosečna penzija je oko 26.335 dinara. U Srbiji se danas radi 3,4 godine duže nego što su građani do penzionisanja u proseku radili pre devet godina, a upravo slabost penzionog sistema, uz povećanu emigraciju, ima za posledicu da sadašnji zaposleni moraju sve duže da rade.

Muškarci se trenutno penzionišu sa 65 godina, dok nežniji pol mora da radi do 62,5 godina starosti. Granica za penzionisanje žena će u narednom periodu biti pomerana za tri do šest meseci, pa će i dame u našoj zemlji od 2032. godine u penziju ići sa 65 godina.

Kako ekonomisti smatraju, još jedno od rešenja za očuvanje penzijskog fonda je i povećanje starosne granice za odlazak u penziju. Tako je ekonomista Vladimir Grečić objasnio da se produženjem radnog veka pravi značajna promena, jer se time zapravo povećava raspoloživa radna snaga.

Ostavi komentar


Pročitao/la sam i prihvatam uslove korišćenja




Povezane teme:
ekonomija Srbija produžen radni vek posao penzija

Kalkulator dozvoljenog minusa
Dozvoljeni minus
Nedozvoljeni minus
dana