Sve veći broj vozača iz Srbije se odlučuje da uveze polovni automobil pa nije zgoreg ponoviti kakve vas sve “formalnosti”, ali i pogodnosti očekuju ako se odlučite na taj korak. Italija je zbog blizine najpovoljnija za kupovinu “polovnjaka”, a u Nemačkoj su korišćeni automobili u najboljem stanju.
- Folksvagen će uvek biti jeftiniji u Nemačkoj jer se tamo i proizvodi, kao što će u Italiji “fijat” biti povoljniji. U Nemačkoj su, na primer, kontrole za tehničku ispravnost drastičnije, počev od provere stanja, kilometraže, da li je vozilo farbano ili nije. S druge strane, Italijani voze automobile u luku Koper, pa odatle može da bude mnogo jeftiniji transport - objašnjavaju na sajtu Moj auto.
Na ovom sajtu tvrde da treba izbegavati kupovinu vozila od privatnih prodavaca u inostranstvu. Takođe, treba izbegavati i vozila sa privlačno niskom cenom jer je to jasan signal da se radi o štelovanju kilometraže. Takvo podvaljivanje nije toliko rasprostranjeno kao kod nas, ali ipak postoji. |
Ako se ima u vidu da je od ove godine Srbija ukinula carinu na uvoz polovnih automobila evropskog porekla i donela uštedu kupcu od 25.000 dinara čini se da će se sve veći broj turista vratiti u zemlju sa “novim” polovnjacima.
Kako bi išao na sigurno, kupac polovnjaka u inostranstvu trebalo bi najpre da kontaktira prodavca i rezerviše automobil.
- Ako se kupac odluči da pazari automobil od fizičkog lica, mora da zna kako je u tom slučaju prepušten sam sebi jer iza prodavca ne stoji firma sa jasno definisanim standardima kada je prodaja vozila u pitanju.

To se prvenstveno odnosi na Nemačku gde vozači iz Srbije najčešće kupuju polovne automobile. Ukoliko pazare bez posrednika, morali bi da odu kod ovlašćenog notara koji pravi kupoprodajni ugovor.
Ako kupac hoće da ostvari pravo na bescarinski uvoz, treba da u državi gde kupuje vozilo, obezbedi evro 1 obrazac odnosno potvrdu da je vozilo proizvedeno na teritoriji EU. Dodatno, za sva vozila koja se uvoze iz EU, a koja su starija od 2002. godine mora da se traži potvrda o ispunjenosti evro 3 standarda od Sekretarijata za bezbednost saobraćaja. Za firme to košta oko 15.000 dinara, a za građane oko 6.500 dinara.
Ostavi komentar