Gnev radnika Bangladeša, najvećeg izvoznika odeće u svetu posle Kine, izlio se u utorak na ulice prestonice Dake. Na meti protesta tekstilaca, koji zarađuju manje od 40 dolara mesečno, našle su se multinacionalne kompanije kao glavnooptužene za najpogubniji požar u toj zemlji, sa više od stotinu žrtava i nekoliko stotina povređenih.
Svaka četiri dolara od pet u Bangladešu dolaze od izvoza odeće, sektora koji se naglo razvio od 1978. godine.
Do 1982. godine zemlja je imala 47 fabrika konfekcije, posle tri godine bilo ih je 587, a danas čak 4.500. Ove fabrike izrađuju odeću za vodeće svetske brendove kao što su”Tesko”, “Vol-Mart”, “Džej Si Penej”, “Marks end Spenser”, “H&M, “Karfur”.
PARTIJSKI MOĆNICI
Vlasnici fabrika su moćnici koji zauzimaju mesta u parlamentu u obe vladajuće partije i vlasnici su velikih sportskih klubova u zemlji. Tajna uspeha ove industrije je u jeftinoj radnoj snazi zemlje u kojoj čak trećina stanovništva živi u ekstremnoj bedi. Bangladeš uprkos svemu traži više poslova sa Zapada, lobirajući da SAD dozvole slobodan uvoz njihove odeće na američko tržište.
U njima je zaposleno više od tri miliona radnika, uglavnom žena. Ova industrija Bangladešu donosi 24 milijarde dolara godišnje, odnosno 80 procenata ukupnih prihoda od izvoza.
Uslovi rada u fabrikama u Bangladešu su izuzetno loši, zakoni o bezbednosti gotovo se ni ne primenjuju, a pretrpane radionice i zaključani požarni izlazi su uobičajena pojava.
“PVH Korp”, u čijem su sastavi neki poznati brendovi, postigla je sporazum sa grupama koje se bore za ljudska prava o razvijanju programa zaštite od požara u Bangladešu. Drugi nisu potpisali taj sporazum i najmanje 500 ljudi poginulo je u nesrećama u fabrikama odeće u Bangladešu od 2006. godine.
Unutar fabrika nisu dozvoljene radničke organizacije, ali ove godine nezadovoljstvo je proključalo, pa više od 300 fabrika u predgrađima prestonice skoro nedelju dana nije radilo, jer su radnici tražili veće plate i bolje uslove rada.
Ostavi komentar