Kada se desi veliki pad tržišta, ulagači obično utehu traže u psihoterapijskim floskulama industrije („sve su to dobre firme“, „brzo će se to vratiti“) ili u stabilnom delu prihoda portfelja koji se ogleda u dividendama
No, iako su dividende postojane i prilično predvidljive, ostaje činjenica da ovaj drugi deo zarade od investiranja (pored kapitalne dobiti) postaje sve manje značajan. Dividendni prinos američkog indeksa S&P 500 nakon svetske krize u proseku je manji od dva odsto, a trenutno iznosi tek oko 1,4 odsto.
Nisu oduvek dividende na američkom tržištu predstavljale zanemarljiv prihod ulagača. Do 60-ih godina prošlog veka prinos se nikada nije spuštao ispod tri odsto, tačnije, česte su bile godine sa dividendama od 5-6 odsto. U kasnijih par decenija obeleženih inflacijom u proseku su dividendne zarade bile oko četiri odsto, da bi se prinosi naprasno spustili na današnje nivoe od 90-ih godina.
Glavni činioci niskih dividendi bili su početak meke monetarne politike Fed-a koja je donela obilje para i znatno viša vrednovanja kompanija, ali i stupanje na scenu tehnoloških kompanija koje su orijentisane na rast, a ne na raspodelu dobiti. Takođe, poreski tretman stimulisao je sticanje sopstvenih akcija naspram isplate dividendi.
Evropske akcije, u poređenju, i dalje ulagačima donose značajno veći deo zarade putem dividendi. Tako nemački DAX, uprkos činjenici da tuče indeks S&P 500 od početka godine oko 15 procentnih poena, nosi dividendni prinos od oko 2,4 odsto.
Iako nemačku privredu potresaju kriza, pa i tektonske promene u pojedinim njenim bitnim delovima poput auto-industrije, članice indeksne korpe isplatiće ove godine za tri odsto veću dividendu nego lani, u visini od oko 51,6 milijardi evra.
Ostavi komentar