Ko je najveći gubitnik Trampove carinske politike? Ako pitate eksperte, odgovor je jasan: dolar. Za razliku od berzi, koje su uspele da nadoknade dobar deo gubitaka, za sada nema naznaka sličnog oporavka američke valute
Najava novih carina američkog predsednika Donalda Trampa nedavno je izazvala pravu rasprodaju dolara. Investitori su se okrenuli euru, jenu i švajcarskom franku. To je dramatičan razvoj bez premca u istoriji berze.
Za samo nekoliko dana vrednost evra porasla je za punih šest centi u odnosu na dolar. U određenim trenucima i iznad 1,14 dolara, zajednička evropska valuta dostigla je najviši nivo u poslednje tri godine. Indeks dolara, koji pokazuje vrednost američke valute u poređenju sa šest glavnih valuta, pao je na dvocifren broj po prvi put od 2022. Neka značajnija kontra-reakcija do sada nije zabeležena.
Uništeno poverenje
Iza toga se krije strah investitora od posledica nepredvidljive Trampove carinske politike. Stručnjaci smatraju da se rizik od ulaska SAD u recesiju zbog većih uvoznih carina dramatično povećao.
Federalne rezerve SAD (Fed) će na taj scenario verovatno da odgovore učestalim smanjenjem kamatnih stopa. Trgovci fjučersima u narednih 12 meseci očekuju četiri smanjenja referentne kamatne stope, koja bi tada mogla da iznosi do 1,0 odsto. Poređenja radi, pre najave carina, tržište je očekivalo da će Fed samo tri puta smanjiti kamatne stope.
Status dolara kao svojevrsne sigurne luke brzo se urušava. Tržište počinje da preispituje ulogu dolara kao svetske rezervne valute. To ne menjaju ni nedavno najavljeni izuzeci za pametne telefone i laptop-računare, kao i za automobile, jer kompanije još uvek nemaju sigurnost planiranja. Koliko bi dugo mogli da važe ti „privremeni“ izuzeci? Sve zavisi od narednog poteza američkog predsednika.
„Očigledno je da kod Tampa postoji određeni stepen spoznaje, ali šteta je učinjena, poverenje je uništeno“, naglašava ekspertkinja za devizne poslove nemačke Komercbanke Antje Prefke. „Dokle god traje ovakva neizvesnost, teško se može očekivati značajniji oporavak dolara“, ocenjuje ona.
Zašto Tramp želi da oslabi dolar?
Sam Tramp će verovatno blagonaklono da gleda na rasprodaju američke valute, jer je slabljenje dolara u stvari jedan od deklarisanih ciljeva njegove carinske politike. Logika koja stoji iza toga je sledeća: slabija domaća valuta smanjuje ogroman nacionalni dug, a samim tim i trgovinski deficit SAD.
Pritom je trenutna devaluacija dolara u stvari više neplanirana nuspojava američke carinske politike. Naime, cilj Trampa i njegovih savetnika jeste da se američki kreditori nateraju da izvrše koordinisanu devaluaciju dolara u narednim danima i sedmicama, i da na taj način američki izvoz učine konkurentnijim. To je takozvani „Sporazum Mar-a-Lago“.
Iza svega stoji ideja Stivena Mirana, novog predsednika Ekonomskog savetodavnog odbora američkog predsednika. Naime, na osnovu tzv. „Sporazuma Plaza“ iz 1985. godine, strani kreditori trebalo bi da pretvore svoje američke državne deonice u deonice s ekstremno dugim rokom od sto godina – i to sa niskim kamatama ili bez ikakvih kamata. To je trgovina na koju nijedna zemlja ne bi dobrovoljno pristala – osim ako joj se ne zapreti visokim carinama ili ukidanjem američke vojne zaštite.
„Izuzetno opasna ideja“
Stručnjaci su uvereni da se Miran i Tramp igraju vatrom. Glavni ekonomista nemačke banke LBBW Moric Kremer ocenjuje da je to „izuzetno opasna ideja“. On smatra da ne postoji sigurniji način da se potkopa poverenje u dolar.
„U svim finansijskim krizama, američke državne deonice bile su sigurna luka. Ovaj Sporazum Mar-a-Lago minirao bi tu luku, a rezultat bi bila finansijska kriza globalnih razmera“, zaključuje Kremer.
Ukidanje dolara kao svetske rezervne valute imalo bi dramatične posledice i po same Sjedinjene Države: potražnja za dolarom više ne bi bila neelastična, a potražnja za američkim državnim deonicama značajno bi opala. Prihodi – a samim tim i kamate koje bi američka vlada morala da isplati svojim kreditorima – u skladu s tim bi porasli.
Dosadašnje refinansiranje duga američke vlade na finansijskim tržištima bilo bi na ivici obustavljanja. Američka država više ne bi mogla da pozajmljuje neograničene količine novca – iako joj je to hitno potrebno, jer su SAD najzaduženija država na svetu – u apsolutnom iznosu gotovo 37 biliona dolara.
Kolaps dolara takođe bi pogodio i američke kompanije i potrošače, a samim tim i Trampove glasače. Oni bi morali da prihvate ogromne gubitke i na taj način snose posledice zbunjujuće ekonomske politike svog predsednika. Ekonomisti Goldman Saksa procenjuju da nekakva velikodušna smanjenja poreznih stopa to ne bi mogla da nadoknade.
Miran to nije očekivao
Da li su Miran i Tramp o tome uopšte razmišljali? Ekonomsko-politički koncept američke vlade do sada se u mnogim segmentima pokazao kao previše kratkovid i loše promišljen, a mnoga Miranova očekivanja nisu se ispunila.
Na primer, Trampov savetnik u dokumentu napisanom u novembru 2024. predvideo je da na berzama, nakon objavljivanja uvođenja američkih carina, skoro i da neće doći do turbulencija. Realnost je, kao što svi vidimo, bila drugačija.
Ostavi komentar