Tekst objavljen: 13.07.2020 12:10        


Prošle jeseni, pripremali smo se za istraživanje o faktorima rasta malih i srednjih preduzeća, postavljajući pitanje šta to određene firme čini uspešnijim od drugih. Da li se faktor uspeha kompanije krije u sektoru delatnosti, veličini firme, ili regiona u kojem posluje? Ipak, posebno nas je zanimao recept koji bi mogao važiti za sve, te smo se opredelili za pogled kroz poslovni model koji firma primenjuje za pristup tržištu

Kako da izgleda poslovni model za "novu normalnost"?

Pokazalo se da digitalno osvešćene, finansijski pismene, izvozno orijentisane, i firme koje su okrenute saradnji, ostvaruju iznadprosečne stope rasta poslovnih prihoda, produktivnosti i profitabilnosti.

Digitalno osvešćene kompanije su one koje u poslovanju koriste prednosti digitalizacije, poput korišćenja internet prodavnice (Web Shop) i mogućnosti elektronskog plaćanja.

To su kompanije koje imaju iskustva u digitalnom marketingu, koje su svesne značaja elektronske trgovine, u svetu i Srbiji, i značaja naprednih digitalnih veština za zaposlene. Rezultati rasta tih kompanija su značajno bolji od prosečne firme.

Sa druge strane, kroz prizmu finansijske pismenosti pokazuje se da kompanije koje koriste eksterne izvore finansiranja i kategorišu potraživanja prema verovatnoći njihove naplate, te vide potraživanja kao bitan deo svoje imovine, takođe pokazuju iznadprosečni rast.

Na kraju, firme izvoznice, naročito one na daleka tržišta, pokazale su iznadprosečne rezultate u periodu pre krize. Neki od pokazatelja sofisticiranosti u poslovanju su se posebno istakli, poput posedovanja Web Shopa.

Bez obzira da li posluju samo na domaćem tržištu ili su izvoznici, firme koje koriste elektronsku trgovinu, ostvarile su bolje performanse. (USAID-ov Projekat Saradnje za ekonomski razvoj, 2020, Studija: Pokretači rasta).

Nismo ni slutili tada da će ubrzo neki od otkrivenih faktora rasta postati osnovne poluge “spasa“ poslovanja u globalnoj COVID 19 krizi. U martu 2020., ekonomija je zapala u „Great Lockdown“. Kompanije su se prilagođavale na različite načine.

USAID-ov Projekat Saradnje za Ekonomski razvoj je u saradnji sa Privrednom Komorom Srbije, pokrenuo istraživanje „Zajedno kroz krizu“, sa ciljem da u tri talasa, uradi monitoring efekata krize na privatni sektor u Srbiji .

Efekti krize koje su privrednici najsnažnije osetili bili su primarno vezani za optimizaciju radne snage: prelazak na rad od kuće i ograničenje radnog vremena, ali i za nemogućnost pokrivanja osnovnih troškova poslovanja i nemogućnost fizičkog prisustva kupaca/klijenata.

Slede ih problemi u naplati potraživanja, odlaganje i otkazivanje porudžbina i teškoće u transportu i logistici. Nalazi upućuju i na osetljivost privatnog sektora po pitanju likvidnosti. Apsolutna većina kompanija (91%) očekuje probleme u izmirenju obaveza u poslovanju.

 

PITAJ BESPLATNI KAMATICA SAVETNIK KOJI JE KREDIT NAJBOLJI ZA TEBE

Iako ova kriza, drugačija od svih, utiče i na stranu tražnje i stranu ponude, pojedini sektori privrede su snažnije pogođeni u prvom kvartalu krize , te se turizam i ugostiteljstvo izdvajaju kao najpogođeniji sektori, a odmah potom kreativna industrija i sektor saobraćaja i skladištenja.

Ipak, poslovanje pojedinačne firme, nije priča sama za sebe, već vertikalno i horizontalno povezana priča sa ostalim akterima u lancu kreiranja vrednosti. Istraživanje je pokazalo i da bi prestankom rada, dve trećine firmi uticalo na do 60 firmi iza sebe (dobavljača), i do 100 firmi ispred sebe (B2B kupaca).

Oko 60% kompanija je uključeno u međunarodne lance snabdevanja, bilo kao uvoznik i/ili izvoznik, te se očekuje da će stepen oporavka najznačajnijih trgovinskih partnera, EU na prvom mestu, značajno uticati na performanse firmi u Srbiji i da će se kriza u talasima preliti na gotovo celu privredu.Mesec dana nakon ukidanja vanrednog stanja kompanije pokazuju borbenost u sudaru sa krizom. Svaka druga kompanija izveštava o delimičnom oporavku nivoa proizvodnje/pružanja usluga.

Iako je kriza snažno uzdrmala poslovanje gotovo svim firmama, apsolutna većina njih uspela je da zadrži broj zaposlenih.Na putu oporavka, kompanije planiraju različite strategije, i imaju različita očekivanja o trajanju oporavka. Većina firmi veruje da će se oporaviti u periodu do godinu dana.Najteže pogođeni sektori (turizam, saobraćaj i skladištenje, i kreativna industrija) očekuju duže vreme oporavka. Najviše se pribojavaju eventualnog “drugog talasa” i ponovnog privremenog zatvaranja, čak dve trećine njih. Polovina firmi se pribojava pada tražnje za njihovim proizvodima/uslugama. A oko 40% firmi očekuje ograničenja povezana sa padom likvidnosti njihovog poslovanja, padom dostupnih izvora finansiranja, i/ili promene u politikama izvoza/uvoza.Nije jednostavno donositi zaključke o strategijama oporavka iz krize koja je zahvatila ceo svet, interaktivan i međuzavistan kao nikada do sada.Ipak, postoje neki modeli poslovanja koji se mogu izdvojiti kao oni koji firmu čine spremnijom da se izbori sa krizom. To su upravo oni modeli koji se odnose na digitalnu prisutnost.Istraživali smo da li i kakve strategije oporavka pripremaju kompanije u Srbiji; te koje su to naučene lekcije iz dosadašnjeg trajanja Covid 19 krize.

DIGITALIZACIJA PRISTUPA TRŽIŠTU, NAJČEŠĆA JE ODABRANA STRATEGIJA;

“Digitalna ekonomija je bitna za opstanak” je zajednički odgovor na pitanje dosadašnjih naučenih lekcija o prilagođavanju poslovnog modela. Neke kompanije su spremnije dočekale krizu (digitalno osvešćenije) i osnažile su već postojeće on line kanale poslovanja (njih 30%), ali i većina ostalih firmi ističe neke od digitalnih rešenja kao svoje viđenje oporavka. Trećina firmi planira da otvori nove kanale oglašavanja, digitalizuje svoje poslovne procese, i/ili prilagodi proizvodni portfolio digitalnom načinu poslovanja. Konačno, istraživanje pokazuje da je oko 13% firmi, kao svoj odgovor na krizu, otvorilo Web Shop, ili planira da to uradi.

Kada govorimo o digitalizaciji, ona nije sama po sebi cilj, nije ni čarobni štapić, niti je celokupna digitalizacija poslovanja moguća za sve kompanije. Iako oko 30% firmi delimično ili u potpunosti može preći na on line poslove, dve trećine firmi moraju zadržati poslovanje u okviru fizičkog prostora, zbog prirode svoje delatnosti.Ono što jeste važno jeste da firma pametno skroji svoje novo “strateško odelo“, koje odgovara njegovom poslovanju. Navike potrošača su se globalno promenile, i postoji mogućnost da se više neće vraćati na staro.Možemo zamisliti da kompanija sada, u uslovima “novog normalnog“, iznova otvara vrata i izlazi na tržište, obučena u “novo ruho“ i hodajući po novom „tlu“ navika potrošača.

„Odelo“ firme bi trebalo da bude čisto i pametno skrojeno prisustvo na internetu. Ta „higijena“ digitalne prisutnosti odnosila bi se u prvoj liniji na posedovanje elektronske stranice, uključivanje digitalnog oglašavanja u marketinške strategije, te elektronske prodavnice i mogućnosti on line plaćanja u politike plasmana.U ovom slučaju „cipele“, kojima kompanija stabilno hoda, bi trebale biti osnažena finansijska pismenost: pametno upravljanje novčanim tokovima i potraživanjima i ispravno korišćenje eksternih izvora finansiranja.Istraživanje je pokazalo da polovina kompanija planira da izradi plan oporavka i potraži finansijsko savetovanje, kao i da se ozbiljnije pripremi za komunikaciju sa komercijalnim bankama.

Nešto manji broj planira sporazumno finansijsko restruktuiranje, i unapred pripremljeni plan reogranizacije. Firme su se suočile sa potrebom da ojačaju svoje znanje u oblasti finansija i spremne su da potraže odgovarajuću podršku i pomoć.Strategija oporavka od trenutne ili potencijalne krize likvidnosti se u najvećoj meri odnosi na odluku kompanija da bolje upravljaju novčanim tokovima (više od 70% firmi). Značajan je broj firmi koje planiraju da uvedu procene rizika klijenata, podsticanje tražnje kroz mogućnosti odloženog plaćanja, pregovaranje sa poveriocima o kasnijoj otplati duga/korišćenje avansnih plaćanja, kao i uzimanje kredita za likvidnost preko fonda za razvoj.Na kraju, nešto manje od trećine firmi planira ili pozajmicu od strane osnivača, ili uzimanje kredita od komercijalnih banaka, ili pak korišćenje kredita za likvidnost od komercijalnih banaka uz nacionalnu garantnu šemu.

Iako će u narednom periodu sektorske studije tek detaljnije analizirati uticaj Covid 19 krize na njihove poslovne performanse, za pojedine sektore može se indikativno zaključiti da su plodno tlo za okretno pivotiranje ka inoviranim poslovnom modelima, poput sektora proizvodnje i prerade hrane.

Prehrambeni sektor, pored egzistencijalne uloge, naročito u doba krize, čini značaj udeo u ukupnoj dodatoj vrednosti ekonomije u Srbiji. U prethodnim mesecima, sektor hrane generisao je primere, kako pametno uvođenje digitalizacije u poslovne procese, može omogućiti jaču odbranu od krize. Neki proizvođači hrane su brzo reagovali, izmestili su svoju ponudu u „internetski etar“ u kojem se našao prosečan kupac: ažurirali su svoje web sajtove, uveli ili osnažili svoj digitalni marketing, otvorili su web shopove, ili se integrisali u neki od postojećih u saradnji sa svojim partnerima, omogućili su svakom kupcu opcije plaćanja koja je njemu svojstvena, te posebno ona koja se odnosila na beskontaktna plaćanja i dostavu. Tražnja je nekada prevazilazila kapacitete logistike. Naša poslednja istraživanja su pokazala da iako je prehrambeni sektor jedan od nosilaca elektronske trgovine, gde polovina firmi ima ili planira da uvede Web Shop, postoji prostor za dizanje svesti o značaju elektronske trgovine za industriju hrane.

Efekti koji su ih posebno pogodili su upravo vezano sa poteškoće u logistici i distribuciji, ali i za pitanja likvidnosti. Iako detaljnije analize prevazilaze okvire istraživanja koje smo sprovodili, postoje indicije da je ovo jedan od sektora koji inoviranim poslovnim modelima može spretnije amortizovati krizu i/ili dobiti dugo očekivani sjaj kroz saradnju sa drugima, poput umrežavanje sa Start Up zajednicom i/ili korišćenjem blockchain tehnologija za implementacija sledljivosti proizvoda i unapredjenja logističkih kapaciteta. Iako je period pred nama još uvek neizvestan, postoje pretpostavke da industrija hrane ima svoje prednosti u odnosu na neke druge pogođene sektore, te da iako joj je proizvodnja neodvojivo vezana za fizičku prisutnost, put do kupca, širom sveta, (B2C ili B2B) može biti lakši i efikasniji putem interneta.

Vredno je truda razumeti prednosti i načine ulaska u svet elektronske trgovine, te je tim povodom USAID Projekat Saradnje za ekonomski razvoj, u saradnji sa eCommerce asocijacijom Srbije, pokrenuo “E commerce Akademiju“, skrojenu za sva mala i srednja preduzeća, ali i one koji upravo planiraju da uplove u preduzetničke vode.

Ostavi komentar


Pročitao/la sam i prihvatam uslove korišćenja




Povezane teme:
nova normalnost pandemija ekonomija preduzetništvo USAID Projekat

Kalkulator dozvoljenog minusa
Dozvoljeni minus
Nedozvoljeni minus
dana